.

 

 

 

 

 


.

Kao zagovornik demokratskih vrijednosti zapadnog društva,

smatrao sam neprihvatljivim sudjelovanje u strankama s marksističko-komunističkom bazom, s obzirom na nedostatak mehanizama za provjeru i ravnotežu koji bi osigurali poštivanje osnovnih ljudskih prava koje takva uređenja nose. Stranka demokratske akcije je narodna stranka desnog centra i kao takva zagovara da status građana bude širi pojam koji okuplja sve državljane Bosne i Hercegovine, a ne samo određenu grupu ljudi, mahom okupljene oko vrijeđanja nacionalnih identiteta ili mjesta rođenja i prebivališta.   

Željko Vukša-Fejzić rođen je 2. 12. 1995. godine u Sarajevu, gdje svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stječe u Katoličkom školskom centru Sv. Josip Sarajevo, a po vokaciji je pravnik. Alumnist je brojnih međunarodnih instituta, poput Instituta za razvoj mladih KULT, “Robert Schuman” instituta u Budimpešti, Instituta za napredno liderstvo u politici (ALPI) te Nacionalnog demokratskog instituta u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tokom studija je započeo svoj aktivistički angažman, prvo kao dopredsjednik Evropskog udruženja studenata prava u Sarajevu, a kasnije kao generalni tajnik istog udruženja na državnom nivou. Također je obnašao dužnosti predsjednika, predsjedatelja Skupštine i delegata u organima Vijeća mladih na svim razinama. U 2019. godini bio je jedini predstavnik Bosne i Hercegovine na simpoziju o političkoj participaciji mladih Vijeća Evrope i Evropske komisije u Strasbourgu.

Danas obnaša dužnost člana Predsjedništva Asocijacije mladih SDA Bosne i Hercegovine na državnoj razini, člana povjerenstva za ideološka pitanja i unutrašnje poslove podmlatka Evropske narodne stranke te od 2023. godine omladinski je delegat Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope. Također, postao je član Povjerenstva za pitanja mladih Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao i savjetodavnog odbora Generation Democracy mreže Internacionalnog republikanskog instituta u Washingtonu.

Sa Željkom Vukša-Fejzićem razgovaramo u povodu njegovog učešća na “Summit4Democracy”, koji organizira predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden, a koji je održan u Kostariki, i njegovom političkom putu i djelovanju, o SDA i političkim izazovima u kojima se nalazi BiH.

STAV: Kako je Željko Vukša-Fejzić postao član i aktivista SDA?

VUKŠA-FEJZIĆ: Odrastajući u Sarajevu nakon rata, kao dijete obitelji sastavljene od sva tri konstitutivna naroda, imao sam jedinstvenu priliku sagledati perspektive koje svaki narod donosi. Još u srednjoj školi sam se zainteresirao za političko djelovanje kao način aktivnog doprinosa društvu, ali sam shvatio da je u Bosni i Hercegovini to vrlo kompleksan proces i opredjeljenje. Kako bih razumio ideološke pozadine političkih subjekata u našoj zemlji, posvetio sam značajno vrijeme analiziranju sustava u kojem se djeluje kao i ideološke pozadine na bazi kojih je takav sustav kreiran. S obzirom na jugonostalgiju koja je dominirala Sarajevom u tom vremenu i odgoj u konzervativnoj patriotskoj obitelji, bilo je važno biti informiran i promišljen prilikom izbora političke opcije koju ću podržati.

Kao zagovornik demokratskih vrijednosti zapadnog društva, smatrao sam neprihvatljivim sudjelovanje u strankama s marksističko-komunističkom bazom, s obzirom na nedostatak mehanizama za provjeru i ravnotežu koji bi osigurali poštivanje osnovnih ljudskih prava koje takva uređenja nose. Činjenica da se ideološki temelj takvih stranaka gradi na “stoljetnoj bazi” komunističkog sustava, uz ignoriranje njegove manjkavosti, ostaje mi nerazumljiva. Ova pojava je endemična za Bosnu i Hercegovinu, dok su recimo druge zemlje poput Poljske, Češke i Rumunije davno napustile takav pravac razmišljanja u posttotalitarnom i postautokratskom uređenju.

Analizirajući desni centar političkog spektra suočen sa stanjem u društvu i odgojen u tradicionalnim vrijednostima, razgovori s članovima najuže obitelji koji su prošli kroz četverogodišnju opsadu Sarajeva prirodno su me usmjerili prema liku i djelu Alije Izetbegovića i najvećeg političkog subjekta u našoj domovini. Upravo misao Alije Izetbegovića koja se temelji na objedinjavanju patriotizma unutar državničkog djelovanja, a za koju vjerujem da je i danas temelj Stranke demokratske akcije BiH, ponajbolje je odražavala moju viziju budućnosti države i društva. Njegov stav da “Bošnjaci trebaju ostati Bošnjaci, Hrvati Hrvati, Srbi Srbi, ali da svi trebamo biti više Bosanci prije svega”, ne isključivo u nacionalnom smislu već u pogledu odnosa prema društvu, u mojim je očima zapravo to ključ koji otključava puni potencijal naše domovine.

Vođen upravo takvom težnjom za društvom u kojem će svi narodi i narodnosti jednako doprinositi sustavu, postao sam članom Stranke demokratske akcije i njezine općinske organizacije u Novom Sarajevu. Vremenom sam stekao priliku biti član Izvršnog odbora Asocijacije mladih na lokalnoj i kantonalnoj razini u 2018. i 2020. godini. Moje kolege i Predsjedništvo Stranke demokratske akcije su mi ukazali povjerenje te sam postao članom Povjereništva AM SDA 2020. godine, a na konvenciji u 2022. godini postao sam članom Predsjedništva Asocijacije mladih u mandatu predsjednika Harisa Šabanovića.

STAV: Vaše članstvo i aktivizam u SDA na najbolji način ruši mit da u SDA nema mladih iz mješovitih brakova i urbanih sredina. S kakvim reakcijama i stavovima se susrećete kad je u pitanju Vaše političko djelovanje?

VUKŠA-FEJZIĆ: U početku ćete mi dozvoliti da napravim jednu distinkciju, u mojim očima ne postoji podjela mladih koji su urbani i ruralni. Postoje samo ljudi koji se prilagođavaju svom okruženju i oni koji pokušavaju to činiti, ali suštinski svaki pojedinac, uključujući mlade, može biti “urban” ili “ruralan” u skladu sa svojim željama i ambijentom u kojem se nalazi. Reflektirajući se na drugi dio pitanja, moram istaći da je moja obiteljska pozadina specifična što je sa samim tim znao biti značajan izazov, ali i blagodat.

Kao unuk političkog komesara u Trećoj krajiškoj brigadi i nosioca brojnih odlikovanja poput Partizanske spomenice 1941, Ordena Republike sa srebrnim vijencem, Ordena za hrabrost i Ordena bratstva i jedinstva prvog reda i kao sin pokretača otpora, komandanta bataljona 102. motorizovane brigade i pripadnice Armije RBiH, očekivanja od mog političkog angažmana bila su različita, ali uvijek utemeljena u osjećaju dužnosti prema domovini. Međutim, kombinacija ovih perspektiva mi omogućava da idem ka pomirenju unutar obitelji pa i društva. Iako često dobivam zabrinjavajuće poruke ili upite od članova obitelji iz Banje Luke, Sanskog Mosta, Tešnja ili Čapljine, smatram da mi upravo ta kontinuirana praksa dijaloga i traženja kompromisa daje najveći adut u mom djelovanju.

Kada su u pitanju prijatelji, imam širok krug poznanika i prijatelja, uključujući profesionalne sportaše, pravnike, doktore, ekonomiste, IT stručnjake, stomatološke tehničare, direktore i konobare, ljude koji su privilegirani i koji to nisu, tako da njihove reakcije budu varijabilne, od potpune apatije do apsolutne ideološke suprotnosti. Ova mreža prijateljstava pruža mi stabilnost u političkim putanjama, omogućavajući mi da ostanem u kontaktu s realnošću i u pozitivnim stranama djelovanja stranke, ali i u prepoznavanju grešaka koje činimo. Već dvadeset godina ova prijateljstva su mi od velike važnosti jer je izolacija najveća opasnost politike u ovom ambijentu s obzirom na to da sprečava realno sagledavanje stvarnosti. Kao što mi je jedan međunarodni predstavnik rekao, ako uvijek boravite u klimatiziranom prostoru, nikada nećete vidjeti kakvo je vrijeme vani. Srećom, zahvaljujući različitim perspektivama koje sam usvojio, uspješno izbjegavam tu opasnost, iako ponekad to može biti teško.

Univerzalna opasnost koju moram istaći jeste stigmatizacija političkog djelovanja. Ova stigmatizacija može biti neprimjerena upotreba rječnika i uvreda ili sustavni napadi na mlade političare. Kada se razmišlja o razlozima apatije mladih prema politici, treba prvo pogledati u razne Facebook grupe, stranice ili medijske tekstove.

STAV: Kako Vi iz svog političkog iskustva odgovarate na optužbe da je SDA isključivo nacionalistička stranka jednog naroda i da je protiv multikulturalnosti?

VUKŠA-FEJZIĆ: Vrlo jednostavno, odbacujem ih u potpunosti. Stranka demokratske akcije nije nacionalistička stranka i uvijek je podržavala multikulturalizam. Iako postoje pojedinačni slučajevi članova ili lokalnih organizacija koje promoviraju nacionalizam, stranka u cjelini ne odobrava takvo ponašanje i sankcionira odgovorne. Dovoljan argument tome jeste demografski sastav područja koje je branila Armija Republike Bosne i Hercegovine, a kojim je rukovodila SDA. Ta područja odražavaju predanost demokratiji i raznolikosti, s velikim brojem međuetničkih brakova, kulturnih događaja, književnosti i političkog pluralizma. Stranka demokratske akcije je narodna stranka desnog centra i kao takva zagovara da status građana bude širi pojam koji okuplja sve državljane Bosne i Hercegovine, a ne samo određenu grupu ljudi mahom okupljene oko vrijeđanja nacionalnih identiteta ili mjesta rođenja i prebivališta.

Kada analizirate Klub Ostalih u skupštinama kantona ili Domu naroda Parlamenta FBiH, primijetit ćete da najveći zagovornici “nacionalizma SDA” nikada neće uvrstiti Jevreje, Nijemce, Rome, Poljake, Albance ili druge manjine na svoje liste i glasati za njih. Ako uzmemo u obzir i nedostatak nebošnjaka, nehrvata i nesrba u rukovodećim strukturama takvih političkih opcija, postaje jasno koji su subjekti nacionalistički orijentirani. Članovi SDA su ponosni na svoj identitet, bez obzira na to koji on bio, i ne odstupaju od toga, za razliku od nekih čije opredjeljenje je podložno kupovini kroz paušale ili veći broj govornica.

STAV: Početkom aprila ste učestvovali u Kostariki na “Summit4Democracy”, koji organizira predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden. Na jednom od panela ste istakli da je Bosna i Hercegovina bila pretkazatelj današnjih globalnih političkih trendova kroz svoju borbu za nezavisnost, Agresiju, Genocid… Da li međunarodna zajednica ponavlja greške koje je činila prema Bosni i Hercegovini?

VUKŠA-FEJZIĆ: Tokom jednog od centralnih panela na nedavnom događaju iznio sam činjenicu koju svijet olako zaboravlja, a naši dužnosnici nedovoljno naglašavaju. Bosna i Hercegovina je kroz svoju odbranu od agresije propatila značajno više od Ukrajine, posebice uz nepravedni embargo. Genocid nad Bošnjacima ne samo da je upozorio na moderne manifestacije nacističkih i fašističkih ideologija nego je i pokazao neozbiljnost međunarodne zajednice u obećanju da se nikada više nigdje neće dogoditi holokaust.

Mogu reći da je ipak predsjednik Joe Biden ostao dosljedan tadašnjim stavovima i da se zahvaljujući njegovom oponiranju embarga uz sjećanja na iskustva iz Bosne i Hercegovine danas daje unificirana potpora odbrani Ukrajine. Iako Bosna i Hercegovina pripada malobrojnim zemljama koje nisu zauzele formalni stav prema agresiji na Ukrajinu, vjerujem i znam da veliki procenat naših građana i struktura vlasti čvrsto stoji uz branitelje Ukrajine.

Kada je riječ o postkonfliktnom djelovanju u Bosni i Hercegovini, treba priznati da su evropski centri moći napravili greške koje se i danas ponavljaju. Nažalost, politički subjekti koji su predvodili počinitelji ratnih zločina, uključujući genocid, i dalje djeluju. Krivični sustav u Bosni i Hercegovini je i dalje problematičan zahvaljujući nametnutim rješenjima, a imena najvećih zločinaca se ne smatraju tabuom, već su često pohvaljivana i slavljena. Čak je i negatoru genocida dodijeljena Nobelova nagrada, što je neprihvatljivo. Ovako aljkav proces nije se vodio u Nürnbergu i Japanu, što postavlja pitanje zašto se to događa u Bosni i Hercegovini. Iako domaći organi snose veliku odgovornost, međunarodni organi su također odgovorni za dio procesa, što će prije ili kasnije biti ispostavljeno. Naša odgovornost je da, bez obzira na pojedince koji obnašaju dužnosti, uvijek zajednički ističemo nepobitne činjenice. Svijet jako sporo uči, a jako brzo zaboravlja, stoga je važno da se konstantno podsjećamo na lekcije prošlosti i da se ne ponavljaju iste greške.

STAV: Razumiju li političari iz različitih dijelova svijeta koje ste upoznali na skupu u Kostariki i na drugim mjestima sličnosti između isključivih koncepata koje je propagirao nacizam, fašizam, odnosno ruski i “srpski svet” kad je u pitanju ugroženost nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Crne Gore?

VUKŠA-FEJZIĆ: Odgovor bi bio da neki dijelovi svijeta ne pokazuju nikakav interes za regiju, stoga ne možemo očekivati bezuslovnu podršku od njih kakvu često očekujemo. Ipak, možemo se fokusirati na sličnosti domaćih malignih procesa s mračnim ideološkim bazama koje su neprihvatljive cijelom svijetu i tražiti potporu u zaustavljanju tih procesa te ubrzanje suzbijanja takvih ideologija. Važno je naglasiti da sve diplomate razumiju sličnosti, ali ne i kontekst i rasprostranjenost koncepata koje ste spomenuli. Kada se pak radi o velikim svjetskim silama, ne smijemo nasjesti na “savršenu sliku” koju naše institucije često propagiraju kako bi postigli bolje izborne rezultate.

Dužnosnici poput predsjednika, specijalnih predstavnika ili ambasadora pri Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda imaju stotine susreta i aktivnosti i ovisni su o brifinzima koje dobivaju od svojih suradnika prije susreta. Naša je obaveza da takvi brifinzi sadrže činjenice i istine, te da budemo spremni reagirati i ispraviti neistine ili polovične navode. Reakcije trebaju biti koncizne, bazirane na činjenicama i isporučene u duhu jezika koji diplomata poznaje na način koji je karakterističan za njegovu zemlju, jer ukoliko ovisite o prevodu, ovisite o raspoloženju prevodioca, a niti jedna ovisnost nije dobra kada se radi o delikatnim razgovorima.

Polovično predstavljanje i prazna obećanja mogu naštetiti više nego koristiti, bez obzira na to radi li se o evropskoj diplomatiji “lijepih riječi” ili američkom “hard core” pristupu, univerzalna je vrijednost da je “obećanje dug”. Uvijek se mora imati na umu da su ti ljudi predstavnici svojih zemalja i troše njihove resurse te stoga ne smijemo potcijeniti odgovornost koju to nosi, kao ni odgovornost koju mi sami nosimo.

STAV: Nakon oktobarskih izbora Bosna i Hercegovina, tačnije njen veći entitet se nalazi u najdubljoj krizi od osnivanja. Da li međunarodna zajednica, odnosno OHR i ambasade zapadnih država vode principijelnu politiku prema BiH i Bošnjacima?

VUKŠA-FEJZIĆ: Principijelnost ili nedostatak iste ovise o okruženju u kojem se djelovanje analizira. Za sveobuhvatan odgovor potrebno je vratiti se u predizborno razdoblje. Tada je bilo previše deklarativne podrške probosanskom konceptu i “Pirovih diplomatskih pobjeda”, koje su bile znak priprema za problematična postizborna rješenja i “odobravanje” dijela društva. Jedan od zabrinjavajućih pokazatelja bio je prestanak finansiranja odjela za odnose s javnošću Vlade u Sarajevu od jedne ambasade nakon njene smjene. Stoga, teško je tvrditi da su postizborna rješenja principijelna jer su uglavnom diskriminatorna, inertna, brutalna i stavljaju dodatni teret na proračun Bosne i Hercegovine. Primjerice, rješenje za Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine moglo je biti koncipirano na izbornim jedinicama za Zastupnički dom Parlamenta BiH, a ne na povećanju broja platnih listi. Unatoč tome, teško je tvrditi da takve solucije nisu bile očekivane te se treba zapitati zbog čega nije bilo dodatne pripreme.

Ne pripadam bošnjačkom narodu i ne bih se usudio postaviti u njihov položaj. Međutim, smatram da politički potezi nove parlamentarne većine i otvorena podrška nekih međunarodnih dužnosnika nisu dobri za postizanje potpunog rješenja već su čak opasni. Primjerice, bojazan bošnjačkog naroda bi bila manja da njihovi predstavnici u etničkim organima nisu birani preglasavanjem. Složit ću se s mnogim stranačkim kolegama da je takvo ponašanje otvorilo prostor za slične manevre u budućnosti koji neće biti u interesu onih koji sada donose odluke.
Prema mom mišljenju, međunarodna zajednica se ponaša na ovaj način zbog pokušaja prikrivanja loših prethodnih rješenja, izbjegavanja dogovora, straha od reakcija poput blokade Hercegovačke banke i fizičkog sukoba s EUFOR-om i predstavnicima OHR-a u Mostaru 2001. godine. Također, uzrok leži i u osvetničkoj politici koju provode neki dužnosnici političkih subjekata koji su sada dio većine. Ne smijemo biti naivni i zapostaviti mogućnost da uvjet za neka sporna zakonska rješenja dogovorena na nekom sastanku u nekoj rezidenciji nisu uslovljena podrškom u slabljenju Stranke demokratske akcije. Iako je navedena određena analitička špekulacija, naglašavam da u ovim procesima danas ne smijemo podleći željama mahom sarajevskih političkih subjekata da se SDA prikaže kao radikalna stranka.

STAV: Političke krize i izazovi su prilike i za nova rješenja, pristupe, koncepte, ali i mlade ljude u politici. Ima li SDA resursa i kapaciteta da ponudi nova imena na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni?

VUKŠA-FEJZIĆ: Stranka demokratske akcije Bosne i Hercegovine je najveći, najjači i najorganiziraniji politički subjekt desnog centra u zemlji. Bez sumnje, SDA ima dovoljno kapaciteta da se suoči s izazovima koji su pred njom. Iako postoje oni koji bi voljeli da stranka nestane s političke scene, razočarat ću ih i reći da je ovo samo trenutak da se izvrši objektivna analiza stanja u stranci i poprave greške. Važno je priznati da su greške postojale u svim sferama, ali njihovo rješavanje zahtijeva unutrašnje razgovore i odluke, a ne novinske članke ili televizijske ekrane. Važno je istaknuti da su i javne špekulacije doprinijele formiranju pogrešnog javnog mišljenja. Međutim, prije nego što optužimo one koji su to omogućili, trebamo analizirati sam sustav i otkriti njegove slabosti. Tek onda ćemo biti u stanju razumjeti kako je došlo do tako brze promjene percepcije javnosti.

Mladi ljudi, ali i stariji kadrovi koji su bili zapostavljeni će, vjerujem, dobiti šansu da daju svoj doprinos na ovom putu razvoja prije svega domovine i društva, a potom i stranke. Uz kadrove poput mojih kolega Ždralovića, Hodžića, Ejubovića, Lisice, Ljeskovice, Začinovića, Kušljugića, zajedno s ostalim mladim ljudima na čelu s predsjednikom Šabanovićem  vjerujem i u dobru praksu većeg broja žena u našim parlamentima i unutarstranačkim organima. Kadrovi poput doktorice Biščević-Tokić, gospođe Obuća, zastupnica Kokić-Hinović i Merdić-Smailhodžić, doktorice Okanović ili vijećnice Čengić do sada su pokazali izvanredne rezultate u svom djelovanju. Kako sam i rekao, nove ideje i prakse mogu dovesti do napretka u društvu i unutar stranke. Stoga je potrebno podržati mlade i nove kadrove te osigurati ravnomjernu zastupljenost i sudjelovanje žena u politici.  STAV.BA